Sva prirodna vlakna su neravnomerna i bogata prelivima (svojstvo karakteristično svim prirodnim stvarima) što doprinosti njihovoj lepoti. Pamuk, najvažnije biljno vlakno, dobija se od semenke biljke pamuk (lat. Gossypium). Biljka uspeva u toploj i vlažnoj klimi, peskovitom tlu s dosta kalcijuma. Kakvoća sirovog pamuka zavisi od porekla i uslova uzgoja.

Upotrebljavao se još u starom Peruu i u Indiji, u dolini reke Ind, 2500 godina pre Hrista. Grci spominju pamuk kao egzotičnu biljku, a koriste pamučne tkanine nakon Aleksandrovih pohoda. Pamučna tkanina se zatim povremeno koristi kao uvozni artikl, dok se sama tehnika pamučnog tkanja javlja na Mediteranu tek u IX veku.

Sledi kratak opis sledećih tekstilnih materijala:

 1. Pamuk

Pamuk (lat. Gossypium) je rod biljaka iz familije slezova (lat. Malvaceae). Najrasprostranjenija je jednogodišnja biljka na svetu.

Iako je tropska i suptropska kultura, koja zahteva mnogo toplote i sunca i umerenu i ravnomernu vlažnost, pamuk se gaji u većem delu sveta. Ima dobro razvijen vretenast koren, urezano lišće, žućkaste cvetove. U čaurama se nalazi sjeme koje je obraslo vlaknom. Seme sadrži više do 25% ulja, te se posle izdvajanja vlakna iz njega cedi kvalitetno jestivo ulje.

Seme pamuka je obraslo vlaknima prosečne dužine oko 30 mm; odvajanjem semena (tj. egreniranjem) i raznim postupcima prečišćavanja dobija se važna tekstilna sirovina (artiklom koji je u svetu, uz naftu, ugalj i čelik, najprisutniji u svetskoj trgovini). Najveći proizvođači ove biljke su:

  • Kina,
  • Indija,
  • SAD,
  • Pakistan,
  • Brazil,
  • Uzbekistan,
  • Turska,
  • Grčka,
  • Turkmenistan
  • Sirija

Pri klasifikaciji vrsta pamuka uzima se u obzir:

  • boja, sjaj, količina vlakna i vrsta nečistoće,
  • srednja i maksimalna dužina vlakna,
  • čvrstoća i finoća vlakna, ravnomernost i dr.

2. Lan

Lan je jednogodišnja biljka koja uspeva u krajevima umerene klime, a uzgaja se za dobijanje vlakna i semena (laneno ulje). Vlakna su smeštena u kori stabla za koje su vezane pektinom (biljni lepak). Procesom močenja razgrađuje se pektin pa se nakon sušenja stabla mogu izdvojiti vlakna koja se kasnije mehanički obrađena.

U Egiptu je glavna tekstilna sirovina bio lan. Najfinijim lanenim platnom omotavali su se kipovi bogova. Nađene su lanene tkanine čija je starost procenjena na 5500 godina pre Hrista. Od Egipćana su tehniku obrade lanenog vlakna preuzeli Feničani, a kasnije i Grci i Rimljani. Obrada lanenog vlakna se proširila u XIII veku na evropske zemlje (Francusku, Englesku, Holandiju i Nemačku).

Vlakno lana ubraja se među najjača prirodna vlakna što ga čini najboljom sirovinom za konac, predivo za čipke i tkanine za posteljno i stono rublje. Na tržištu je naročito cenjen belgijski, irski i češki lan.

 3. Juta

Juta je jednogodišnja biljka koja zahteva izrazito toplu klimu i mnogo vlage. Stabla jute prerađuju se na način sličan lanu. Gaji se u Indiji, Pakistanu, Alžiru, Kini i tropskim predelima Amerike.

4. Vuna

Vuna je prirodno tekstilno vlakno životinjskog porekla, koje ima prirodnu osobinu regulisanja temperature. Unutrašnjost vlakna vune može preuzeti vodenu paru, dok spoljašnja površina odbija vodu. Vlakno može prihvatiti do 33% vode u odnosu na svoju suvu težinu bez da se oseti da je vlažna. Suši se znatno brže nego, na primer, pamuk.

Proizvodi od vune sadrže u odnosu na ukupnu zapreminu do 85% od vazduha. To svojstvo im omogućava da jako dobro greju. Vuna se ne gužva, jer je vlakno elastično. Osim toga, jednom obojena, ne gubi boju i nije zapaljiva, tj. ne gori, nego se odmah pretvara u ugljenik, a za razliku od veštačkih vlakana mnogo manje upija znoj. Bez posebne obrade, može izazivati osećaj neugodnog “grebanja” na koži. Tog grebanja nema kod finih merino vuna.

Najzastupljenija je vuna domaće ovce, a u upotrebi su još i angorska vuna (dlaka angorske koze koja se kao fino češljana vuna zove moher), kašmirska vuna (vuna kašmirske koze), zečija i kamilja dlaka, dlaka lame i druge. Iako se vunom obično nazivaju finije ili srednje fine, više ili manje kovrdžave dlake ovce, kamile ili nekih vrsta koza, najveću tehničku važnost za tekstilnu uporabu ima ovčija vuna, s pedesetak različitih vrsta. Površina vunenog vlakna, kao i kod ostalih dlaka koza i kamila, pokrivena je ljuskama tako da sjaj vlakana zavisi od izgleda i boje ljusake na površini.

Vuna dobre kakvoće ima svilenkasti sjaj (veći broj ljusaka), a prostija je staklenastog izgeda i teže se boji. Čvrstoća vunenog vlakna je niska, a u mokrom stanju još se smanjuje. Vuna je neosporno najstarija tekstilna sirovina, jer su ovce bile pripitomljene još u neolitsko doba. Koristila se u istočnom Sredozemlju i u Europi (najranije vunene izrađevine potiču iz grobnica izgrađenih između 1300. i 1100. godine prije Hrista). Najveći proizvođači vune su Australija, Novi Zeland, SAD, Argentina, Južnoafricka republika, Engleska i Španija.

Glavne vrste vune su:

  • Angorska,
  • Kašmirska,
  • Vuna domaće koze,
  • Dlaka angorskog kunića,
  • Kamilja dlaka.

4.1 Angorska vuna

Naziva se po pokrajni Angori u Turskoj gde se i danas uzgaja. Na tržište dolazi pod nazivom moher-vuna. Vlakna su duga, ravna, deblja i svileno sjajna, bele boje, vrlo elastična. Upotrebljava se za izradu tkanina za pokućstvo, džakova i imitacije krzna, a češljana angorska vuna za izradu pletene robe i finih lister-tkanina.

4.2 Kašmirska vuna

Dobija se isčešljavanjem kašmirske koze koja se uzgaja u pokrajini u Kašmiru u Indiji. Najviše se ceni fina mekana dlaka blagog sjaja dobijena od mladih koza koja se koristi za izradu istoimene tkanine, šalova i rukavica. Kašmirska vlakna su najcenjenija i najskupjla vlakna.

4.3 Dlaka domaće koze (kostrijet)

Duga je i sjajna, ali deblja i gruba na dodir. Upotrebljava se u mešavini s drugim vrstama vune za izradu grublje vunene pređe.

4.4 Dlaka angorskog kunica (angora vuna)

Mekana, fina i lagana, bele boje i posebnog sjaja. Dobar je izolator topline, ali nije naročito čvrsta. Najviše se od angora-vune izrađuje pletena roba za razne modne ženske odevne predmete.

4.5 Kamilja dlaka (kamelhar)

Dobija se od leđnih delova jednogrbe ili dvogrbe kamile. Cenjena je pušasta fino kovrdžava dlaka, mekanog i blagog sjaja. Od te dlake se u mešavini s drugom vunom izrađuje lagana tkanina u prirodnoj boji, koja se ističe malom težinom.

 5. Svila

Svila sa istoka je poznata od davnina. Uzgajali su je u Kini već 3000 godina pre Hrista. Niko izvan granica Kine nije znao postupak proizvodnje svile koja je bila pod zaštitom carskog doma. Njena upotreba bila je ograničena na vladajuću kuću i vlastelu. Skupocena tkanina bila je toliko važna da je sama po sebi postala sinonim bogatstva i otmenosti. Stoleće kasnije svila se prenosi u Koreju, a zatim i u Japan.

U Evropu stižu svilene tkanine već 100 godina pre Hrista, preko tvz. Puta svile. Postupak uzgoja svile vrlo je jednostavan. Leptir snese jajašca iz kojih se razvijaju gusenice. Za hranu koriste lišce belog duda, a zatim izrastaju u ličinke. Iz otvora ispod usta ispuštaju dve tanke niti zvane fibroin. Istovremeno se kroz posebne žlezde ispušta lepljiva stvar zvana sericin, kojom se obavijaju obe niti fibroina. Tako nastaje nit svile od koje gusenica gradi čauru koja se nakon par dana odmota pa se stvaraju filamenti koji se mere u metrima ili kilometrima. Za dalju preradu, tkanjem i pletenjem, spaja se više niti u jednu, a zatim se končaju.

Kvalitet svilenog vlakna ocenjuje se prema poreklu, a vrednuje se pre svega sjaj, boja, čvrstoća i finoća. Svila je jako vlakno, velike elastičnosti. Od svile se izrađuju vrlo cenjena konfekcijska roba, materijali za pokućstvo, a svileni konac se koristi za šivanje i vezenje skupljih odevnih predmeta. Naročito su na glasu kineska i japanska svila.